Postporođajna depresija

U poslednjih par decenija sve se češće priča o možda najozbiljnijem emocionalnom stanju koje se javlja kod žena nakon porođaja, a to je postporođajna depresija. Stigma koja se ranije obavijala oko žena koje nakon porođaja nisu u stanju da se posvete novorođenčetu i sebi i koje iz dana u dan proživljavaju sve lošije psihičko stanje, konačno je počela da se umanjuje i da na njeno mesto dolaze adekvatna rešenja kako da se ženama u ovom specifičnom periodu pomogne. 

Iako je dolazak bebe često praćen osećajem sreće i ispunjenosti, neke majke doživljavaju duboku tugu, anksioznost i iscrpljenost, što otežava svakodnevno funkcionisanje i brigu o novorođenčetu. S obzirom na važnost građenja stabilne emocionalne veze između majke i deteta, jako je važno da se majke koje osete simptome poput tuge, anksioznosti, povlačenja, koji se produbljuju i ne nestaju sami od sebe, obrate prvo svojoj okolini a potom i stručnim licima, kako bi pomogle sebi, i samim tim mogle adekvatno da se brinu o malom biću koje je u prvim mesecima života potpuno zavisno od njih. 

Glavni simptomi postporođajne depresije uključuju osećaj bespomoćnosti, gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije donosile zadovoljstvo, poremećaje sna i apetita, preteranu zabrinutost za bebu ili, pak, teškoće u uspostavljanju emocionalne veze sa njom. Kod nekih žena prisutni su i osećaji krivice ili straha da nisu dobre majke. Simptomi mogu varirati u intenzitetu, a ukoliko potraju duže od dve nedelje, preporučuje se stručna pomoć. 

Treba naglasiti da postoji i stanje slično postporođajnoj depresiji, a koje se naziva postporođajni bluz. Ovo stanje se javlja kod velikog broja žena, i sasvim je normalno stanje pomešanosti emocija, usled promene u hormonalnom statusu, umora i brige oko snalažanja u novoj ulozi. Karakterišu ga promenljivo raspoloženje, osećaj tuge i melanholije, koje obično traju do oko 2 nedelje nakon čega prolaze, dok se kod postporođajne depresije ova stanja produbljuju i traju duže. 

Uzroci postporođajne depresije su složeni i najčešće podrazumevaju kombinaciju hormonskih promena, fizičkog iscrpljenja i psihosocijalnih faktora. Nakon porođaja dolazi do naglog pada nivoa estrogena i progesterona, što može uticati na raspoloženje. Istovremeno, nedostatak sna, osećaj odgovornosti i eventualni problemi u partnerskim ili porodičnim odnosima dodatno pogoršavaju stanje. 

Lečenje postporođajne depresije zavisi od težine simptoma. U blažim slučajevima pomažu psihoterapija, podrška partnera i porodice, kao i uključivanje u grupe za samopomoć. Kod težih oblika mogu se primenjivati i lekovi, uz pažljivo praćenje lekara. Od presudne je važnosti da žena ne ostane sama sa svojim osećanjima i da se ne ustručava da potraži pomoć. U našoj zemlji postoji Kabinet za perinatalnu psihijatriju, u okviru Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu i to je adresa na kojoj, žene koje osećaju da ne mogu same da se izbore sa ovim stanjima, mogu da se obrate za stručnu pomoć. 

Podizanje svesti o postporođajnoj depresiji ima ključnu ulogu u njenom ranom prepoznavanju. Majčinstvo je jedno od najlepših, ali i najzahtevnijih iskustava u životu, te je od suštinskog značaja da žene koje se bore sa postporođajnom depresijom dobiju brigu i pomoć kakvu zaslužuju. 

Autor: Dr Mia Koić Antović